Dugonogu sivu čaplju zaprosio vrabac.
Raskreketa i proširi nove vijesti žabac.
Čaplji nije bilo drago jer odluku važe.
Pojela ga da još nešto slučajno ne kaže.

Premišlja se dok je vrabac sa strpljenjem čeka.
Zna da u njem ima vrlo ozbiljna čovjeka.
A tek perje kad posuši nakon ljetne kiše,
za njim svaka stanarica potajno uzdiše...

Čekao je što će reći skoro cijelu jesen.
"Budi moja!" reče vrabac, ljubavlju zanesen…
"Svaka klijetka i pretklijetka ubrzano kuca.
Otkada si doletjela, nisam vlasnik srca."

Još od zime za nju skuplja grančice i grane.
Sagradit će vrlo zdanje za proljetne dane.
To će biti kutak gdje se ljeti ptići gnijezde.
A kada se dani skrate, brojat će joj zvijezde…