New
Prognoza vremena

Književni prikaz Ane Đokić 

NIJE ME STRAH

tekst: Dubravka Pađen- Farkaš

ilustracije: Dražen Jerabek

 

Nije_me_strah 

Strah je - SAMO U NAŠIM GLAVAMA!

Koliko se toga krije SAMO U MOJOJ GLAVI!!! Kriju se raznorazni strahovi:

1. od vuka

2. od čudovišta

3. od vještica

4. od paukova

5. od grmljavine

6. od nepoznatih ljudi

7. od podruma

8. od tavana

9. od ovog

10 od onog

11. i od koječega drugog

Da, da. Svašta se krije SAMO U NAŠIM GLAVAMA. I onda, kad s glavama tako punim raznoraznih strahova krenemo u svijet (ili barem do trgovine koja se nalazi s druge strane veeeeelikog, straaašnog parka), uh… možemo doživjeti različite neugodnosti. Blago rečeno. Tad cijeli svijet postaje veliko neprijateljsko polje na kojem nas vrebaju strašne (gore nabrojane i nenabrojane) nemani. E, o tome u svojoj najnovijoj zajedničkoj slikovnici „Nije me strah“ pišu i slikaju Dubravka Pađen-Farkaš i Dražen Jerabek. I to toliko uvjerljivo, kao da su i njihove glave bile pune različitih strahova. Baš kao i glava glavnoga junaka ove priče. Istina, taj dječak, po imenu Tin, baš i nije bio neki junak. Zapravo, nije uopće. Barem na početku priče. Bojao se on svega i svačega. (Toliko mu je glava bila puna strahova!). Nije se usuđivao otići ni do najobičnijeg malog dućana! Sve do jednoga dana kada se odvažio naći oči u oči sa svim svojim strahovima. (A to se ne usuđuju učiniti ni mnogi odrasli, vjerujte mi na riječ!) I tako je Tin, od plašljivka postao hrabrica. Jer pravi junak nije onaj koji jurca unaokolo s oklopom i mačem tražeći nekakvog strašnog zmaja, već svatko od nas (bio mali ili veliki) tko se hrabro suoči sa svim svojim strahovima koji se ne nalaze u svijetu, već u ovim našim, nama tako dragim glavama što ih svakoga dana umivamo, češljamo i u ogledalu gledamo.

I od tad je Tin s mnogo lakšom glavom kročio kroz svijet. I više ga ničega nije bilo strah! (Blago njemu!)

p.s.

Hm. Jedino me muči jedna stvar. Što je sa svim onim lijepim (a jednako tako nepostojećim) stvarima, sa svim onim prinčevima i njihovim bijelim konjima, sa svim onim dvorcima, kraljevima, vitezovima i princezama koji se također kriju SAMO U NAŠIM GLAVAMA? Što s njima? Možda bi oni ipak trebali unutra i ostati? Ili?


SIPAR

mpc. 120,00 kn

 

knjiga se s popustom od 20%  može naručiti kod nakladnika

SIPAR

e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ;

tel: 01/ 46 46 721

IGRA UZ ČITANJE:

Koji se strahovi kriju SAMO U VAŠOJ GLAVI? Razgovarajte o tome jedni s drugima, nacrtajte svoje strahove ili napišite o njima priču. A na kraju se pokušajte i suočiti s njima.

Savjet - ovu igru neka odrasli i djeca igraju odvojeno (kako strahovi iz velikih glava, ne bi kojim slučajem prešli u one male).

Crteže i komentare šaljite na adresu Lukinog portala. Autora jednog crteža ili priče nagradit ćemo slikovnicom „Nije me strah“ Dubravke Pađen-Farkaš i Dražena Jerabeka, u izdanju nakladničke kuće Sipar.

    

  • Dobitnik knjige "Nije me strah" je Luka Kordić iz Zagreba

Luka je napisao:

Nije me strah!

Tatu je strah kad trčim sa staklenom čašom u ruci. Boji se da se ne razbije i nekog ozlijedi, a mamu je opet strah kad malo brže potrčim da ne padnem, a možda time sputava budućeg  maratonca i moj talent će biti prekasno otkriven. Tatu je strah kad je zima da se ne smrznem i kad je vruće da se ne pregrijem, kad nemam šešir, a jako je sunce ili orkanski vjetar puše. Mamu je strah kad uzmem vilicu u ruku ili neki oštar štap na cesti, kad skačem u skliskoj kadi ili u liftu, kad plešem s kemijskom u ruci,a  tatu je strah kad ostavi ključeve od stana sa vanjske strane vrata, kad opet kasni na posao i kad neki vozači voze prebrzo ili presporo. A tada ga nije samo strah nego je i ljut. Mamu je strah kad ostavi peglu upaljenu, kad provirujem kroz prozor, a živimo jako visoko u neboderu, kad prolazimo kraj nekog velikog nevezanog psa ili se slučajno približim njegovom izmetu na dječjem igralištu. Strah ju je kad se sakrijem iza lutke u shoping centru pa me ne može naći pune dvije minute - to se njoj čini kao čitava vječnost. Nonu je strah kad mi dida zabunom kupi tvrde bombone, a ja sam ljut što ih sakriju kao da su samo mekani bezopasni. Jednom sam ugurao u usta neki komadičak nečega strahovito nejestivog i to je bilo dovoljno da mi zabrane pristup ikojem predmetu manjem od mog kažiprsta! Strašno! A ja baš takve minjature obožavam! Mene je strah u čekaonici kod tete doktorice iako drugu djecu nije strah. Strah me je i kad me pregledava, kad moram jako otvoriti usta, kad mi govori da me ne bude strah. Strah me je kad moram vaditi krv, a onda svejedno dobijem pečat hrabrosti na ruci da me još dva dana podsjeća na strah. A tek kad dobijem temperaturu! Tada je strah i mene, i roditelje i toplomjer pod pazuhom, a strah je i šalicu čaja pa se od drmuckanja prolijeva po krevetu, a onda i krevet uhvati strah od mrlje koja se neće dati isprati! Jako me strah kad grmi, a tad je i mamu strah pa gasi sva svjetla i onda nastane potpuni mrak pa joj dugo treba da shvati da nas je tad još više strah. Mamu je strah zmija, a zmije se plaše moje mame iako se ovo ljeto nije znalo tko je od koga prvi pobjegao. Mene je strah malih bubica na livadi, a onda ih sve zgazim pa me više nije strah, a tata kaže kako to nije u redu što radim jer su i bubice živa stvorenja koje se plaše i imaju one koji se za njih jako brinu i kako će sad biti jako tužni. Više ne gazim bubice, ni one koje se plaše ni one neustrašive, samo ponekad dodirnem prstom paukovu mrežu da malčice uplašim mamu. Kako da budem hrabar dječak kad su mi i roditelji plašljivi, a i njihovi su roditelji na njih prenijeli iste strahove? Hoću li se i ja plašiti istih stvari kao i moji roditelji? Sputava li me strah da rastem onako kako bih stvarno želio? Je li malog Juju bilo strah aligatora, Crvenkapicu vuka, Ivicu i Maricu vještice? Ako više ne želite vi odrasli da se mi djeca  plašimo konačno prestanite za nas pisati i čitati nam strašne priče i onda ćemo strah pobijediti!   Možemo li se mi uopće pretvarati da nas nije strah kad nas u strahu velike oči odaju i u njima nije lako skriti nikakve osjećaje pa ni strah? Strah je izgleda turbo zarazan, zarazniji od kihanja, zaraznijiji od gripe, zarazniji od smijeha,  od kockice čokolade. Nisu me još roditelji odveli na cijepljenje protiv Straha iako tko zna, mogle bi pametne, plašljive glave i tako nešto smisliti ... i tko zna što još strahovito. Brrr, sve me je strah! Istina je, eto vidite svi vi koji širite strah, ova moja priča puna je straha, a to nije u redu jer sam još jako mali. Stat ću ja jednom na kraj tom malom ili velikom Strahu!  Ako smo svi mi plašljivci, logično je da se i on nečeg plaši. Jao si ga njemu kad mu ja dođem! Nek ga bude strah!!!!

Neustrašivi Luka
 
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner