Književni prikaz Ane Đokić
DRVOSJEČA TVRTKO I FAZAN IZ NEBESKOGA VRTA
tekst: Igor Knižek
ilustracije: Tomislav Tomić
Ništa bez fazana!
Bio jednom jedan drvosječa po imenu Tvrtko.
I jedan strogi, ali pravedni kralj.
(kakvi kraljevi i trebaju biti)
I jedna bezimena, ali zato lijepa i poslušna princeza.
(kakve princeze i trebaju biti, barem u bajkama koje pišu muškarci)
I jedan krvnik.
I jedna sjekira.
(s ne baš jako dobro uglavljenim sječivom)
Ali što je najvažnije od svega, bio jednom i jedan fazan!
I to ne bilo kakav. Nije to bio obični fazan kakvog biste mogli sresti u zoološkom vrtu ili dok skupljate gljive u nekom zagorskom ili slavonskom šumarku. Ne, ne. Ovaj fazan, sletio je ravno iz Nebeskoga vrta u ruke gorespomenutom drvosječi Tvrtku. I tu je glavni junak ove priče (ne fazan nego drvosječa) pao u prvo iskušenje, jer bio je gladan. Krulilo mu je u trbuhu i vrtjelo mu se u glavi, i mogao je, samo da je tako odlučio, smazati Nebeskoga fazana u tri zalogaja. Ali kad je ovaj Tvrtka lijepo zamolio da mu poštedi život i obećao kako će mu u znak zahvalnosti umjesto sebe pečenoga, pokazati djevu bajnu (i to ne pečenu nego živu živcatu!) koja će Tvrtku dragana postati, e tad Tvrtko više nije tvrda srca bio nego je popustio, od jela odustao i nebeskom se fazanu prepustio. (U kakve je sve nevolje potom upao nećemo sad govoriti, ali prisjetite se samo onog krvnika i loše uglavljene sjekire s početka ovog prikaza pa će vam sve biti jasno!) Ali budite bez brige. Nemojte brinuti kao što je, ne znajući za pouku ove priče, drvosječa Tvrtko sve vrijeme brinuo. Jer on nije znao da svatko od nas ima svog Nebeskog fazana/Zlatnu ribicu/Kairosa s čuperkom/Sudbinu (nazovite ga kako hoćete) koji nas vodi kroz život i ispunjava nam naše najveće želje (pod uvjetom da ga prije toga ne pojedemo!) Ali još je jedna stvar jako važna. I to nam autor Igor Knjižek poručuje. Nebeskom fazanu treba vjerovati (bez obzira kakve nam gluposti predlagao) i potpuno mu se prepustiti.
Čak i onda kada sve životne okolnosti i razum govore sasvim suprotno, prepustite se Nebeskom fazanu i živjet ćete sretno.
Čak i onda kada sve životne okolnosti i razum govore sasvim suprotno, prepustite se Nebeskom fazanu i živjet ćete sretno.
Barem u bajci.
A u životu - provjerite sami!
SIPAR
mpc. 90,00 kn
knjiga se s popustom od 20% može naručiti kod nakladnika
SIPAR
e-mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
;
tel: 01/ 46 46 721
RAZMIŠLJANJA UZ ČITANJE:
Prepuštate li se u vlastitom životu situacijama koje nailaze, ili sami aktivno kreirate okolnosti u kojima živite? Vjerujete li više intuiciji ili razumu? Pišite nam o vlastitim iskustvima i stavovima. Neka od vaših pisama objaviti ćemo na Lukinom portalu, a jedno nagraditi slikovnicom DRVOSJEČA TVRTKO I FAZAN IZ NEBESKOGA VRTA autora Igora Knižeka i ilustratora Tomislava Tomića.
- Dobitnica knjige "Drvosječa Tvrtko i fazan iz nebeskoga vrta" je Svjetlana Grubješić
Svjetlana nam je napisala:
U mojem životu osnovu čine dvije izreke: "sve se događa s nekim razlogom" i "svako zlo za neko dobro".
Obzirom na to da obje nose prikrivene poruke (često okom i mišlju nedohvaćene), stvaraju konflikt između razumske i intuitivne strane. Pa ipak, držim se toga kao "pijan plota". I da, naravno, ima i treća: "uzdaj se u se' i u svoje kljuse!"
Obzirom na to da obje nose prikrivene poruke (često okom i mišlju nedohvaćene), stvaraju konflikt između razumske i intuitivne strane. Pa ipak, držim se toga kao "pijan plota". I da, naravno, ima i treća: "uzdaj se u se' i u svoje kljuse!"
"Dobitna kombinacija" je osoba koja razumom važe intuiciju i traži "malo bolja" rješenja do kojih dođe prije svega svojim vlastitim trudom i zalaganjem. Djeluje zamršeno i zaista jest, teško je.
Na kraju dana, nekad sam pobjednica, a nekad gubitnica, zajedno sa svojim djetetom. Ponekad žrtvujem slobodno vrijeme u svrhu dovršavanja nedovršenog posla, posao se jednostavno "dovuče" za mnom mojoj kući. Srce i intuicija mi kažu da bih trebala biti uz svoje dijete, ali novčanik neumoljivo ukazuje na dovršetak posla, jer je "proždrljiv" i ne želi "gladovati", pa apelira na moj razum. A i želje mog djeteta su velike...ponekad veće no što mogu podnijeti, iako ga pokušavam naučiti skromnosti. Onda i tu balansiramo i pokušavamo prevariti potrošačko društvo: od te vrste imat će jednu igračku, a ne tri ili četiri kao neki vršnjaci, ali ćemo i od druge vrste nabaviti jednu pa ćemo se igrati zajedno.
Na kraju dana, nekad sam pobjednica, a nekad gubitnica, zajedno sa svojim djetetom. Ponekad žrtvujem slobodno vrijeme u svrhu dovršavanja nedovršenog posla, posao se jednostavno "dovuče" za mnom mojoj kući. Srce i intuicija mi kažu da bih trebala biti uz svoje dijete, ali novčanik neumoljivo ukazuje na dovršetak posla, jer je "proždrljiv" i ne želi "gladovati", pa apelira na moj razum. A i želje mog djeteta su velike...ponekad veće no što mogu podnijeti, iako ga pokušavam naučiti skromnosti. Onda i tu balansiramo i pokušavamo prevariti potrošačko društvo: od te vrste imat će jednu igračku, a ne tri ili četiri kao neki vršnjaci, ali ćemo i od druge vrste nabaviti jednu pa ćemo se igrati zajedno.
Danas se nadam da ćemo na kraju dana nas dvoje biti pobjednici. Intuicija mi govori da će se do večeri još posla "navući" od nekud, ali otići ću kasnije spavati... I iza ponoći se još može raditi; razum i ja smo se dogovorili.
Zato popodne moje dijete i ja pravimo kućicu od kartona, baš onakvu, kakvu nema nitko drugi....
Kućica mame Svjetlane
Ivana Halić:
Ne prepuštam se životu kad sam u lošoj situaciji, nego sama kreiram vlastite dane. Pokušavam biti što više pozitivna i olakšati život sebi i drugima. Ima dana kad je teško i kad mi se ne da dalje, ali se sjetim svojeg malog Jakova i nastavim uz osmijeh, jer on, njegov osmijeh i kad kaže mama... nema ljepšeg osjećaja. I da, vjerujem više u intuiciju jer par puta kada mi je intuicija govorila jedno, a ja sam napravila drugo, bila sam nesretna. Ima nešto u intuiciji i treba joj vjerovati. Kakav karakter ima moje dijete? Pa na to ne bhi znala točan odgovor, jer sam mu mama pa sam pristrana i za mene je on najbolji i najljepši. Mogu samo reći da obožava životinje, da voli djecu i starije ljude koje sve zove baka i djeda, obožava koke koje ima kod bake, hrani golubove, pse i mačke.
Ima on i dana kada je nemoguć i radi scene, ali on je moj sin i meni najdraži i volim ga najviše, što svaka mama zna.
Žana Šabanagić:
Mislim da se ne mogu 100 % prepustiti intuiciji, a ne držim se ni one da sama kreiram svoj dan. Puno puta sam nešto isplanirala i baš tako nije bilo, nešto se dogodilo i plan je pao u vodu. Živim dan za danom, nosim se sa svime što mi novi dan donese, ponekad loše, a ponekad dobro, ali sve su to čari života. Zato treba uživati u svakom novom danu i ne shvaćati život baš preozbiljno. Karakter mog djeteta je druga priča, zasada mogu reći da je dobrica koja bi svima sve dala, ali tvrdoglava na tatu - kad nešto zamisli na sve načine pokušava to i dobiti, nekad joj uspije, nekad ne, na njoj je da pokuša, zar ne?
Elizabeta Matijević:
Ovisi o situaciji, jer nekad je najbolje pustiti neke stvari da idu svojim tokom, jer ne mogu glavom kroz zid. S druge strane se borim i ne dopuštam da netko drugi kroji moju sudbin. Svaki dan i svaku situaciju iskoristim najbolje što mogu. Naravno da vjerujem svom razumu, zato ga i imam. Općenito bolje prođem kad slušam svoju glavu, ali i intuicija je nešto što nam je dano s razlogom, pa kad je taj glasić glasniji od razuma, naravno da ću ga poslušati. Iskreno, do sada još nisam pogriješila, bar što se tog malog glasića tiče. Moja princeza je još mala i teško je odrediti kakav će karakter imati. Jedino što znam je da se od prvog dana smije, svemu i svima - kao da je odlučila svojim osmijehom ljudima uljepšati dan, a meni kao majci pogotovo. Sad ima 9 mjeseci, voli upoznavati ljude, svakom pokloni trenutak kao da je u nekoj misiji.
Irena Caglević:
Kako imam curicu koja će u prosincu navršiti godinu dana, a i trudna sam 4 mj., dani su nam nepredvidljivii i ne daju se u potpunosti isplanirati. Ipak, volim i ponešto kreirati, a ne sve prepustiti slučaju. Vjerujem intuiciji, ali također čvrsto stojim na zemlji i uzdam se u svoj razum. Smatram da u životu treba imati svega pomalo - intuicije i razuma, planiranja i nesputanosti. Nekad se treba prepustiti slučaju, ali treba se znati izboriti u svakoj životnoj situaciji i krenuti naprijed. Moja djevojčica već sada pokazuje znakove borca. Znati će se izboriti za sebe, a ima i mene da joj u tome pomognem. Nadam se da ću je moći naučiti da se mora ponekad i prepustiti i tako reći - pomirisati cvijet.
Branka Kulaš:
Intuicija ili zdrav razum, svejedno je kako reagiramo. Najvažnije je da ishod situacije bude takav da smo mi zadovoljni i sretni jer sreća i ljubav je ipak najvažnija u našim životima. Imam dvoje unučića koji već sada pokazuju svoju osobnost i bore se za svoje zadovoljstvo, a nadam se da će tako nastaviti i dalje kroz život.
Zato popodne moje dijete i ja pravimo kućicu od kartona, baš onakvu, kakvu nema nitko drugi....
Kućica mame Svjetlane
Ivana Halić:
Ne prepuštam se životu kad sam u lošoj situaciji, nego sama kreiram vlastite dane. Pokušavam biti što više pozitivna i olakšati život sebi i drugima. Ima dana kad je teško i kad mi se ne da dalje, ali se sjetim svojeg malog Jakova i nastavim uz osmijeh, jer on, njegov osmijeh i kad kaže mama... nema ljepšeg osjećaja. I da, vjerujem više u intuiciju jer par puta kada mi je intuicija govorila jedno, a ja sam napravila drugo, bila sam nesretna. Ima nešto u intuiciji i treba joj vjerovati. Kakav karakter ima moje dijete? Pa na to ne bhi znala točan odgovor, jer sam mu mama pa sam pristrana i za mene je on najbolji i najljepši. Mogu samo reći da obožava životinje, da voli djecu i starije ljude koje sve zove baka i djeda, obožava koke koje ima kod bake, hrani golubove, pse i mačke.
Ima on i dana kada je nemoguć i radi scene, ali on je moj sin i meni najdraži i volim ga najviše, što svaka mama zna.
Žana Šabanagić:
Mislim da se ne mogu 100 % prepustiti intuiciji, a ne držim se ni one da sama kreiram svoj dan. Puno puta sam nešto isplanirala i baš tako nije bilo, nešto se dogodilo i plan je pao u vodu. Živim dan za danom, nosim se sa svime što mi novi dan donese, ponekad loše, a ponekad dobro, ali sve su to čari života. Zato treba uživati u svakom novom danu i ne shvaćati život baš preozbiljno. Karakter mog djeteta je druga priča, zasada mogu reći da je dobrica koja bi svima sve dala, ali tvrdoglava na tatu - kad nešto zamisli na sve načine pokušava to i dobiti, nekad joj uspije, nekad ne, na njoj je da pokuša, zar ne?
Elizabeta Matijević:
Ovisi o situaciji, jer nekad je najbolje pustiti neke stvari da idu svojim tokom, jer ne mogu glavom kroz zid. S druge strane se borim i ne dopuštam da netko drugi kroji moju sudbin. Svaki dan i svaku situaciju iskoristim najbolje što mogu. Naravno da vjerujem svom razumu, zato ga i imam. Općenito bolje prođem kad slušam svoju glavu, ali i intuicija je nešto što nam je dano s razlogom, pa kad je taj glasić glasniji od razuma, naravno da ću ga poslušati. Iskreno, do sada još nisam pogriješila, bar što se tog malog glasića tiče. Moja princeza je još mala i teško je odrediti kakav će karakter imati. Jedino što znam je da se od prvog dana smije, svemu i svima - kao da je odlučila svojim osmijehom ljudima uljepšati dan, a meni kao majci pogotovo. Sad ima 9 mjeseci, voli upoznavati ljude, svakom pokloni trenutak kao da je u nekoj misiji.
Irena Caglević:
Kako imam curicu koja će u prosincu navršiti godinu dana, a i trudna sam 4 mj., dani su nam nepredvidljivii i ne daju se u potpunosti isplanirati. Ipak, volim i ponešto kreirati, a ne sve prepustiti slučaju. Vjerujem intuiciji, ali također čvrsto stojim na zemlji i uzdam se u svoj razum. Smatram da u životu treba imati svega pomalo - intuicije i razuma, planiranja i nesputanosti. Nekad se treba prepustiti slučaju, ali treba se znati izboriti u svakoj životnoj situaciji i krenuti naprijed. Moja djevojčica već sada pokazuje znakove borca. Znati će se izboriti za sebe, a ima i mene da joj u tome pomognem. Nadam se da ću je moći naučiti da se mora ponekad i prepustiti i tako reći - pomirisati cvijet.
Branka Kulaš:
Intuicija ili zdrav razum, svejedno je kako reagiramo. Najvažnije je da ishod situacije bude takav da smo mi zadovoljni i sretni jer sreća i ljubav je ipak najvažnija u našim životima. Imam dvoje unučića koji već sada pokazuju svoju osobnost i bore se za svoje zadovoljstvo, a nadam se da će tako nastaviti i dalje kroz život.
