Svima nam je poznato da ste vrhunska sportašica, a nas zanima kad ste počeli maštati o tome?

- Počela sam maštati o tome otkad znam za sebe. Trenirala sam od prvog razreda, a u petom sam počela maštati o visinama.

Znamo da Vam je tata trener, ali kako je to  bilo u djetinjstvu? Jesu li Vas više podržavali tata ili mama?

- Više tata, jer je on trenirao drugu djecu. Ja sam s njim išla na Poljud i trenirajući s njim počela sam osvajati visine.

Je li važno imati 5 iz tjelesnog, da bi se poslije postalo vrhunskom sportašicom?

- Nije važno. Mada je nevjerojatno ne imati tjelesni 5, a biti vrhunskim sportašem.

Znamo da se sportaši odriču dosta toga u životu, čega se Vama bilo najteže odreći zbog sporta?

- Najteže mi se bilo odreći hrane i slatkiša koje sam prije jela. Mislila sam da je to najzdravija hrana na svijetu, ali sad mi je drago da sam skroz promijenila prehranu i da više tako ne mislim.

Jeste li bili odlična učenica i u ostalim predmetima i koji Vam je predmet bio najdraži?

- Jesam, bila sam odlična učenica. Sedmi razred sam prošla s 4.9, a osmi s 5.0. Nisam voljela matematiku i fiziku.

Sjećate li se svog prvog nastupa i jeste li imali tremu?

- Ne sjećam se baš prvog nastupa, sjećam se niza nastupa s klubom. Često sam sudjelovala u štafetama. Trema je uvijek prisutna na nastupima.

Kad Vam je bilo najteže na natjecanjima?

- Uvijek je teško na natjecanju i uvijek želim napredovati što više. Najteža mi je bila ova, 2012. godina, zbog ozljeda.

Koji uspjeh i medalja su Vam najdraži?

- Najdraže su mi sve zlatne medalje, a posebno dva zlata sa svjetskih prvenstva. Zlato iz Barcelone i zlato iz Pekinga.

Kada ste se razboljeli i ozlijedili jeste li se bojali da je došao kraj Vaše karijere?

- Naravno, bojim se toga svaki dan. Ozljede dosta utječu na moje treninge i uspjehe.

Što savjetujete mladima koji se žele baviti atletikom?

- Jako su teški uvjeti, treba znati da je svaki sport težak na svoj način. Više puta sam htjela odustati jer sam bila vrlo iscrpljena, ali uvijek mi je utjehu pružala moja obitelj. Naravno, svi koji se žele baviti atletikom moraju imati strpljenja i moraju biti uporni.

Nama se djevojčicama sviđaju Vaše kratke frizure. Nosite li ih zbog sporta ili je to Vaš stil?

- Kratke frizure (smijeh). Puštam kosu iako se to ne vidi. Život je jako težak s dugom kosom. Da sam sad djevojčica, nikada ne bih pomislila "opiturat" (obojiti) kosu, jer mi ju je to samo uništilo. Jedva čekam da mi izraste kosa i da vratim svoju prirodnu boju.

Jeste li sada dobro? Na koju medalju sad jurišate? Što Vam je u planu?

- Jurišam na sve medalje iako nisam 100% zdrava. Trenutno se pripremam za treninge i nove uspjehe .

Ima li u svijetu atletike više prijateljstva ili suparništva?

- Suparništvo je uvijek prisutno u sportu, a to je sasvim normalno. Prijateljstva ostavljam kod kuće jer na natjecanjima uvijek postoji iskra za pobjedom.

Sviđa li Vam se naša škola?

- Da, ovo mi je najljepša škola na svitu!

Hvala Vam što ste se družili s nama. Želimo Vam puno uspjeha u daljnjim natjecanjima i u životu.

Razgovarale: Petra Udiljak, 7.a, Kristina Gujić 7.b, Lucija Stipičić, 7.a (OŠ "Ravne njive", Split)