Sunce nas zlatnim sjajem mije
u prirodu zove
proljeće preko noći stiže
i godine ove.

U Maksimir sretni idemo s tatom
ja, braco i seka
dublje u šumi livada draga
već dugo nas čeka.

Od prizora divnog
procvjetalih boja
bez daha smo stali,
al' proljetnog cvijeća
začusmo pjesmu
i nismo ga brali.

R: Pusti me da cvjetam
tu na dragoj livadi,
uvenut ću ubran,
brzo ćeš me baciti.

Pusti me da cvjetam
i da svijetu nešto dam,
da dosanjam zadnji san.

Pusti me da cvjetam,
nemoj me potrgati,
pusti me da cvjetam
i ja želim živjeti.

Pusti me da cvjetam
i da stvorim novi cvijet
ljepši bit' će ovaj svijet.

U Maksimir često idemo s tatom,
ja, braco i seka,
dublje u šumi livada draga
sretna nas čeka.

Bumbari, pčele, krasni leptiri
kraj cvjetova lete,
na pjesmicu prvog proljetnog cvijeća
uvijek me sjete.

R: Pusti me da cvjetam...