New
Prognoza vremena
Pratite nas Facebook Twitter

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

















































































SLUČAJNA OTKRIĆA

laboratorij
Mnoga velika otkrića u prošlosti dogodila su se sasvim slučajno. Zahvaljujući beskonačnim ispitivanjima u laboratorijima, nespretnosti istraživača, a ponekad i pukoj sreći danas koristimo stvari bez kojih bi nam život bio nezamisliv.

Rentgenske zrake
Njemački fizičar Wilhelm Röntgen 1895. eksperimentirao s različitim električnim uređajima, na način da ih je dovodio pod napon i promatrao kakve će zrake proizvesti. Pri jednom od eksperimenata u zamračenoj sobi, primijetio je svjetlucanje barij-platinocijanida, te je zaključio je da su to svjetlucanje izazvale neke do tada nepoznate zrake. Nazvao ih je X-zrakama. Dok je razne predmete stavljao u domet zraka opazio je sliku svojeg kostura na podlozi od barij-platinocijanida.
Nakon dva tjedna napravio je prvu snimku ruke svoje supruge.

Rentgenske zrake u medicini su se počele koristiti 1896.

Radioaktivnost
U ožujku 1896. Henri Becquerel je slučajno otkrio radioaktivnost u spojevima koji sadrže uran. Dok je eksperimentirao otkrio je da uranova ruda emitira nepoznato zračenje koje djeluje na fotografsku ploču. S obzirom da je bio oblačan dan, ostao je zbunjen kad su fotografske ploče "zasjale". Ubrzo je otkrio da neobične zrake ne dolaze kroz prozor, već iz radioaktivnih spojeva.

Pencilin
Britanski mikrobiolog Alexander Fleming Pencilin je otkrio 1928. godine kada se nakon godišnjeg vratio u svoj laboratorij i otkrio da se nešto čudno događa. Naime, prije nego li je otišao u nekoliko petrijevih zdjelica zasadio je primjerke više klica, u namjeri da se one razmnože kako bi ih mogao koristiti tijekom pokusima. Otkrio je da je na nekoliko mjesta plijesan od ostataka hrane ubila sve klice koje su bile u blizini. Kao iskusnog istraživača, to ga je potaknulo da ispita što je spriječilo razmnožavanje bakterija.

U proizvodnji antibiotika Pencilin se počeo upotrebljavati 1940.

Dinamit
Alfred Nobel otkrio je dinamit davne 1833. dok je u svom laboratoriju eksperimentirao s nitroglicerinom, spojem koji se dobiva nitracijom glicerola. Bočica mu je ispala i pala na piljevinu, pa srećom nije došlo do prave eksplozije. No, kasnije je otkrio da, ako mu se dodaju još neki kemijski spojevi, ima vrlo eksplozivna svojstva.

Mikrovalna pećnica
Percy Spender, inženjer koji je bio zaposlen u tvornici električnih pećnica Raytheon mikrovalnu pećnicu otkrio je 1946. sasvim slučajno dok je provodio ispitivanja u svrhu usavršavanja magnetrona. Mikrovalne zrake rastopile su mu čokoladu koju je tijekom izvođenja pokusa držao u džepu. Nakon toga eksperimentirao je s kukuruzom od kojeg se dobivaju kokice i jajetom. Ti su pokusi potvrdili djelovanje mikrovalne energije.

Prve mikrovalne pećnice na tržištu su se pojavile 1965.

Saharin
Saharin, koji je oko 400 puta slađi od šećera, 1879. otkrio je Constantine Fahlberg dok je u laboratoriju radio s katranom kamenog ugljena. Nakon što je cijeli dan proveo u laboratoriju, došao je doma i prije nego mu je supruga poslužila večeru zaboravio je oprati ruke. Sve što je dotaknuo bilo mu je slatko. Iako je isprva mislio da je problem u kuharici, postalo mu je jasno da su za sve krivi njegovi prsti odnosno djelići materijala koje je donio iz laboratorija.

Proizvodnja ovog masovno upotrebljavanog zaslađivača počela je 1884.

Pacemaker
Američki istraživač Wilson Greatbath pacemaker je otkrio 1956. i to tijekom rada na uređaju za snimanje srčanog ritma. Slučajno je otkrio da uređaj emitira električne impulse i dosjetio se da bi se problemi sa srčanim aritmijama mogli ublažiti ugradnjom u tijelo uređaja koji će elektrostimulirati rad srca.

Pacemaker, uređaj koji pomaže srčanom mišiću da normalno funkcionira, prvi put je ugrađen u ljudsko tijelo 1960. godine, piše Businessinsider.

Sigurnosno staklo.
Prvo sigurnosno staklo proizvedeno je 1909. godine, a šest godina ranije otkrio ga je francuski kemičar Edouard Benedictus. Dok je u laboratoriju izvodio pokuse ispala mu je posuda, a u čudu je ostao kad je vidio da se krhotine stakla nisu razletjele po prostoriji, već je razbijena posuda zadržala svoj oblik. Naknadno je otkrio da je za to "čudo" kriv celulozni nitrat, koji je ranije bio u posudi.

Sigurnosno staklo danas ima široku primjenu, a najviše se koristi u automobilskoj industriji za izradu vjetrobranskih stakala.


 
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner