ŽIVOTINJE
DJECA I KUĆNI LJUBIMCI
Djeca koja se brinu o životinji su komunikativnija, odgovornija, imaju više samopouzdanja, ali i suosjećanja i razumijevanja za svoju okolinu i neočekivane životne događaje.
S odlukom o nabavi kućnog ljubimca ne treba žuriti. U razmišljanje i dogovor trebaju biti uključeni svi članovi kućanstva jer životinja u kući, osim ljubavi, igre i radosti vašeg djeteta, znači i; dlake, oštećeni namještaj, jurnjavu, odricanje i dodatne mjesečne troškove. Kako ćete znati je li vaše dijete spremno za toliku odgovornost ili će sva briga za životinju ubrzo pripasti vama? Zapitajte se kako je dijete došlo na ideju da želi ljubimca? Kako reagira kada npr. vidi psa na ulici? Poznaje li nekoga tko ima kućnog ljubimca? Voli li priče o životinjama? Zanimaju li ga knjige i filmovi o životinjama? Ako je potvrdan odgovor na većinu pitanja, onda dijete vjerojatno zaista želi kućnog ljubimca.
Ako je u pitanju pas i želite da je dijete uz njega sigurno, dobro se informirajte! Dobro razmislite i savjetujte se prije kupovine ili udomljavanja životinje. U suprotnom se možete naći u vrlo stresnim situacijama koje će se negativno odraziti na cijelu obitelj i na vašeg kućnog ljubimca. Jednom kad postanete odgovorni za životinju, tu odgovornost morate bezrezervno prihvatiti.
![]() Ukoliko se više ne možete brinuti za svojeg kućnog ljubimca, udomite ga kod obitelji, prijatelja ili poznanika ili ga zbrinite u prihvatilištu za životinje.
Iako mnogi stručnjaci smatraju da dijete treba imati najmanje 6 godina prije nego kućni ljubimac stigne u kuću, svaki roditelj najbolje sam može prosuditi koliko je njegovo dijete zrelo za takvu odgovornost. Ako smatrate da je vaše dijete spremno na kućnog ljubimca, najprije ga upoznajte s nekim ljubimcem vaših prijatelja i pratite ponašanje djeteta. Djeca mlađa od 3 do 4 godine nemaju sposobnost samokontrole (npr. agresivnih impulsa), pa moraju biti pod nadzorom kada su sa životinjama. Djeca mlađa od 10 godina ne mogu samostalno brinuti o većim kućnim ljubimcima (psima i mačkama). Iako ne mogu šetati većeg psa, mogu mu napuniti posudicu s vodom, ponuditi poslasticu ili četkati dlaku. Dakle, djeca školske dobi su spremna izvršiti određene zadatke vezane uz kućnog ljubimca, dok se tinjedžeri mogu u potpunosti brinuti o životinji. KAKO SE ODNOSITI PREMA KUĆNOM LJUBIMCU Kućni ljubimac nije igračka, a roditeljski stav od početka igra veliku ulogu. Svojim ponašanjem i usmjeravanjem, roditelji uče dijete kako se brinuti za kućnog ljubimca i kako se odnositi prema njemu. Utvrdite još jednom koja su zaduženja pojedinih članova obitelji oko brige o kućnom ljubimcu, dosljedno ih ispunjavajte i neka vam svima predstavljaju radost, a ne opterećenje. Nakon što životinja stigne u vaš dom, pokažite djetetu kako pravilno držati štene, mače ili neko drugo mladunče kako ga ne bi nehotice ozlijedilo. Pažljivo motrite kako se dijete prema njemu odnosi (naravno, i obratno) te obavezno Prekinite sve djetetove pokušaje lošeg ponašanja prema životinji. Zabranjeno je udarati životinju, čupati je, pa i pretjerano grliti, što često graniči s davljenjem, pa životinja to može protumačiti kao agresiju i uzvratiti grebanjem ili ugrizom. I životinji će trebati jedno vrijeme da se upozna s djetetom i zavoli ga. Za životinju također može biti štetno ako je se previše hrani ili ako joj se daje hrana koju ne bi smjela jesti. Zato imajte na oku kakvu to „poslasticu“ vaše dijete namjerava dati životinji! ![]() Brinite se da prehrana bude redovita i pravilna (preporuča se gotova hrana sa pravilnim omjerom vitamina, minerala, esencijalnih masnih kiselina i svega što je potrebno za rast i razvoj vašega ljubimca) Dijete također treba naučiti u kojem prostoru smije boraviti ljubimac, a gdje mu je pristup možda zabranjen (npr. ne smije se penjati na stol). Također mora naučiti paziti da mu perje ili dlake kućnog ljubimca ne završe u ustima i kako je nakon druženja s kućnim ljubimcem potrebno oprati ruke. Pokazuje li vaše dijete veliku ushićenost prema svim životinjama koje sretne na cesti, a ne samo prema svojem kućnom ljubimcu, upozorite ga da ih ne dira jer ne znate kakvo ponašanje od njih možete očekivati. Prije svakog udomljavanja životinje i prije nego što dijete s njom dođe u izravni kontakt, odvedite je na veterinarski pregled. Veterinar će pregledati životinju, cijepiti je i očistiti od parazita.
Hoćete li dopustiti djetetu da uz njega spava njegov pas, ovisi o djetetu, o vama i o psu. S vremenom ćete sami osjetiti što vam se čini ispravnim jer ako pas ne ometa djetetov san i ako vam nije teško često mijenjati posteljinu i kupati psa, ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Kućni ljubimci, nažalost, često ostaju bez doma, posebno pred sezonu godišnjih odmora, kad ih nesavjesni vlasnici prepuštaju ulici. O aktivnostima Liburnijskog društva za dobrobit životinja, možete saznati ovdje; Lunjo i Maza. ![]() Hvala svima koji pomažu da svaki ljubimac ima svoj dom. |





Iako mnogi stručnjaci smatraju da dijete treba imati najmanje 6 godina prije nego kućni ljubimac stigne u kuću, svaki roditelj najbolje sam može prosuditi koliko je njegovo dijete zrelo za takvu odgovornost. Ako smatrate da je vaše dijete spremno na kućnog ljubimca, najprije ga upoznajte s nekim ljubimcem vaših prijatelja i pratite ponašanje djeteta. Djeca mlađa od 3 do 4 godine nemaju sposobnost samokontrole (npr. agresivnih impulsa), pa moraju biti pod nadzorom kada su sa životinjama. Djeca mlađa od 10 godina ne mogu samostalno brinuti o većim kućnim ljubimcima (psima i mačkama). 





