Ne znam zašto

su djeca izmislila

da je on zločest bio

kad baš ništa nije

loše napravio.

Osim što je;

mačku za rep vukao,

djevojčice za kosu čupao,

sestričnu do gola ošišao,

sa pikulama pse gađao,

zidove na kući

sa plavom kredom išarao,

cvijeće u vrtu čupao,

sa djecom se tukao

a sa odraslima svađao.

Pola prozora

u susjedstvu porazbijao,

ali ništa drugo nije loše uradio,

i sve je, baš sve uvijek priznao.

Došao bi pokunjeno,

ozbiljnog lica,

ali nasmiješeno.

Mamu bi u obraz poljubio,

s ručicama malim

oko vrata ju zagrlio

i sve bi bilo riješeno. 

Znala je majka,

da će doći vrijeme

kada će njih dvoje

moći zaboraviti na probleme,

i da će mali nevaljalac

jednog dana postati

blistavac. 

I kad je u školu krenuo,

sve je izokrenuo

ali u drugom smjeru.

Nije više prkosio

već je samo petice donosio

i sanjao blistavu karijeru.