Padobran je kupolasta naprava od svile ili umjetnih materijala, koja služi za usporavanje kretanja, odnosno pada nekog tijela kroz atmosferu. Oblikovan je kako bi razvijao što veći zračni otpor, dovoljan npr. da smanji brzinu padanja čovjeka ili tereta iz zrakoplova na samo nekoliko metara u sekundi i tako ih sigurno spusti na tlo.

Prvi su se padobrani izrađivali od svile, a današnji su isključivo od sintetske tkanine. Padobranci imaju padobran smješten u posebnim naprtnjačama. On se sastoji od kupole, sustava za otvaranje, užadi i vezova kojima je padobranac sigurno vezan za padobran. Kupola može biti kružna, pravokutna ili blago eliptična oblika, a ponekad ima otvor u sredini, koji pridonosi stabiliziranju i smanjenju opterećenja padobrana. Pritezanjem užadi moguće je ograničeno upravljati padobranom. Izvedba padobrana od dvaju međusobno povezanih slojeva tkanine između kojih struji zrak, a napuhnuti poprimaju oblik aeroprofila, omogućuje znatno bolju upravljivost. Padobranci koji sami aktiviraju padobran, tijekom skoka potežu ručicu za otvaranje padobrana, opruga izbacuje takozvani pilot-padobran, iz spremnika se izvlači glavni padobran i potpuno otvara u struji zraka. Ako se glavni padobran ne otvori, obično postoji i pričuvni padobran, koji je manje površine (za težinu čovjeka potrebna je površina padobrana oko 60 m2) i otvara se znatno brže od glavnoga. Padobrani koji nose teret, vojni padobrani i slično otvaraju se automatski, s pomoću užeta koje je jednim krajem pričvršćeno za zrakoplov ili visinomjera koji omogućuje otvaranje na zadanoj visini.

Različitim službama padobran služi na nepristupačnu terenu za opskrbu namirnicama, spuštanje vatrogasaca ili spasilaca. Sastavni je dio izbacivih sjedišta zrakoplova, gdje mora osigurati sigurno spuštanje pilota koji biva izbačen pri velikim brzinama, malim visinama i nepovoljnom položaju zrakoplova. Padobran se koristi i za meko spuštanje na Zemlju svemirskih letjelica, kapsula ili ponovno upotrebljivih pogonskih motora, te za spuštanje međuplanetarnih letjelica na svemirska tijela s dovoljno gustom atmosferom.

Rabi se kao aerodinamička kočnica za smanjivanje duljine slijetanja raketoplana i vojnih zrakoplova, te za zaustavljanje vrlo brzih trkaćih automobila.


Posebna je vrsta padobransko jedrenje (parajedriličarstvo, engl. paragliding), gdje se posebno aerodinamički konstruiran padobran (parajedrilica) koristi slično zmaju ili zračnoj jedrilici, ponekad i uz upotrebu pomoćnoga motora. Upotreba padobrana je vrlo raširena u sportu, gdje padobranci skaču što bliže zadanomu cilju ili u skupini izvode figure u zraku. Sve je popularniji i ekstremni sport u kojem se skače s nepokretnih objekata (visoke zgrade, tornjevi, mostovi, stijene), što je zbog malih visina s kojih se skače najopasniji oblik padobranstva.

Povijest padobrana

Prve zamisli o upotrebi padobrana vežu se uz renesansne mislioce i izumitelje - Leonarda da Vincija i Fausta Vrančića. Vrančić je padobran opisao u knjizi Novi strojevi (1595.), te ga prvi vjerojatno i isprobao 1617. u Veneciji; padobranca je nazvao homo volans ili leteći čovjek. Vrančićeva konstrukcija padobrana znatno je drugačija od današnjih, jer se sastojala od drvenog okvira na koji je bilo navučeno platno. Prvi meki padobran izradio je francuski izumitelj Jean-Pierre Blanchard (1753. – 1809.), a prvi je put padobran bio upotrijebljen početkom 19. stoljeća pri skoku iz balona. U Prvom svjetskom ratu uglavnom se rabio za spašavanje posade iz zrakoplova, u Drugom svjetskom ratu i za opskrbu postrojba iz zrakoplova, a prvi put su ga rabile i posebno uvježbane padobranske postrojbe, koje su se do danas razvile u jedan od najelitnijih dijelova vojske.

Amaterski skok padobranom

Iskusiti slobodan pad, suočiti se sa strahom od visina ili jednostavno iskusiti nešto nesvakidašnje, želja je mnogih. Stoga danas postoje škole padobranstva i padobranski klubovi u kojima iskusni instruktori poučavaju ovoj vještini ili pak amatere pripremaju za skok u tandemu. Tandem skok padobranom je najsigurniji, najlakši i najpopularniji način za prvi skok - potrebno je oko 20 minuta priprema s tandem instruktorom i spremni ste za tandem skok padobranom iz zrakoplova! Za skok s padobranom trebate imati najmanje 16 godina, najviše 120 kg težine i biti u normalnoj fizičkoj kondiciji. Let avionom do visine iskakanja ovisi o tipu aviona i visini, a traje 15-30 minuta. Skakanje iz aviona se izvodi s 2500 do 4000 metara visine, a slobodan pad prilikom tandem skoka traje od 30-60 sekundi, ovisno od težine i visine putnika. Nakon otvaranja padobrana na oko 1500 metara, let kupolom traje oko 5-7 minuta. Instruktor poučava i načinu podizanja nogu neposredno prije slijetanja, da bi on sletio prvi i ublažio eventualni dinamički udar. Standardnim manevrom kupolom padobrana izvodi se više-manje mekano slijetanje.

Više:

Izradi padobran