(Dolazi Lav mrmljajući i pjevajući. Proteže se, zaspe. Glava mu padne u travu, vidi se samo rep. Dolazi miš, ugleda rep, malo se prestraši, no vrati se, ponjuši rep i nagazi ga.)

MIŠ: Ma što je to?

Znam! To je rep! A gdje je glava?

O, tu je glava jednog lava koji spava!

Haha malo ću se poigrati, lavu po leđima skakutati...ovako: ciju-miju,

hopa-klopa

LAV:(budi se i stavlja šapu mišu na put) Hej, mišu mali! Kako mi se usuđuješ plesati po glavi?!

MIŠ: Joj, joj, upomoć!

LAV: Znaš li da sam ja kralj svih životinja; najveći, najsnažniji..

MIŠ: Znam, znam, samo sam se zaigrao, a i ti si spavao. Pusti me, o Lave moćni, jednog ću dana i ja tebi pomoći!

LAV: Kako?! Ti meni pomoći?! Ti mali, majušni, meni najvećem lavu?! Ajde bježi da ne čuješ kako jedan lav reži – grrrrrrrr!

MIŠ: Ali, vidjet ćeš da ću ti pomoći (bježi)

LAV: Da, da....idi, možeš otići...... Kasno je, morao bih šumu obići. hamba, lamba, đamba unga, unga, mungla, to je moja đungla!

…

Joooj! Što je to? Kakve su to sjene? Netko je bacio mrežu na mene??!!

Upomoć!! Tko će me osloboditi? Upomoć!!

PTIČICA: Lave, lave, nemoj se bojati, znam tko će ti pomoći. Pričekaj da pozovem miša.

LAV: Onog malog miša kojeg sam pustio?!

PTIČICA: Čekaj, lave, čekaj!

LAV: Oh, šmrc, što sam dočekao, što se to dešava da jedan miš lava spašava

…

MIŠ: Evo me, ja ću te spasiti!

LAV: Baš me zanima kako...

MIŠ: Evo, ovako gri-gric...ti ćeš se malo spustiti a ja ću ti cijelu mrežu izgristi. imam jako oštre zubiće gric gric gric

LAV: Hura, spasio si me dragi mišu! Od danas si ti moj najmanji najveći prijatelj! Možeš mi po leđima koliko hoćeš skakati, a možeš mi se i na glavu popeti.

MIŠ: Blago meni, kakve sreće, na glavu jednom lavu! Lave, Molim te da tako kroz cijelu šumu prođemo, hi-hi! Da me svi miševi vide, hihi!