Ljetno računanje vremena počinje posljednje nedjelje u ožujku tako da dodajemo jedan sat, tj. kazaljke sata pomičemo jedan sat unaprijed u odnosu na "staro" vrijeme. Tako se vrijeme u dva sata ujutro računa kao tri sata.

Zimsko računanje vremena počinje posljednje nedjelje u listopadu tako da oduzimamo jedan sat, tj. kazaljke sata pomičemo jedan sat unatrag u odnosu na "staro" vrijeme.

Za pomicanje sata unaprijed ili unazad (što radimo dva puta godišnje) zaslužan je novozelandski entomolog George Vernon Hudson. On je na osnovu svojih istraživanja o ljudskim prilagodbama životu u različitim uvjetima, došao do zaključka da je čovjek biće kojem više odgovara život danju nego noću.

Glavni razlog koji je Hudsona doveo do tog zaključka je činjenica da u svim kulturama, čovjek većinu svojih poslova obavlja danju. Kad se tome doda i vrlo jasna računica prema kojoj nam obavljanje poslova po danu štedi energiju koji bi inače trošili na osvjetljavanje i grijanje (noći su ipak hladnije), jasno je zašto želimo više dnevnog svjetla.

Tako su, zbog praktičnih razloga pomicanja sata, mnoge zemlje uvele taj običaj. Ipak, ni dan danas ga ne prihvaćaju sve zemlje - Rusija je pomicanje sata uvela tek nedavno.

Početak ljetnog računanja vremena nosi i promjenu za vozače jer, sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, danju za vrijeme vožnje ne moraju biti upaljena svjetla. Obveza paljenja svjetala samo u razdoblju zimskog računanja vremena ima i ekološke razloge (smanjenje potrošnje goriva, a time i manja emisija CO2), ali prometni stručnjaci smatraju da je bolje imati upaljena svjetla tijekom svake vožnje jer ona i za sunčanih dana pridonose većoj sigurnosti prometa.

Britanski znanstvenici su čak preporučili pomicanje sata unaprijed dva puta godišnje. Time bi se dobilo dodatnih 235 sati dnevnog svjetla čime bi, navode kao važan razlog, svake godine bilo 80 - 100 prometnih nesreća manje. Ovim pomakom Britanci bi ušli u istu vremensku zonu kao i središnja Europa.

U povijesti je Rimsko carstvo također koristilo sličan sistem "produživanja dana", ali on se sastojao se od više manjih pomicanja sata, pa Rimljani nikada nisu prigovarali zbog "ukradenog sata sna". Ljetno računanje vremena provedeno je u Njemačkoj za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1916. godine.

U Hrvatskoj je prvi put ljetno računanje vremena uvedeno 1983. godine, i tako je ostalo do danas.